Prvi pogled na Il Giro 2026.

Ljubitelji cestovnog biciklizma ovih su dana pod Božićnu jelku smjestili i treću kutiju. Nakon prve žute iz Francuske, zatim talijanske ružičaste dostavljena nam je i Španjolska crvena! Naravno, radi se o rutama tri velike trotjedne utrke koje nas čekaju u 2026. Je da ćemo još čekati da otpakiramo te kutije, ali hajdemo barem zaviriti u njih.

8. do 31. svibnja 2026.
3.459,2 kilometara, 49.150 metara uspona te još jedan start iz inozemstva.

RCS, organizator Gira očito ima dobru pregovaračku ekipu s istočnom stranom kontinenta. Nakon Mađarske ’22., ovogodišnje Albanije, iduće godine utrka starta iz Bugarske. Šuška se da će im start i tri etape u toj zemlji donijeti oko 10 milijuna eura.

Utrku bismo mogli podijeliti na četiri bloka, umjesto na standardna tri

Od petka do nedjelje peloton je u Bugarskoj u kojoj voze tri etape. Prva i treća koja završava u glavnom gradu Sofiji vjerojatno će završiti sprintom. Dok će druga čak 220km duga, označena kao srednje teška vjerojatno iznjedriti vozača koji će nositi roznu majicu vodećeg sve do utorka, 12. svibnja kada u Italiji kreće četvrta etapa i drugi blok.

Drugi blok, prvi tjedan

Nakon leta avionom za vozače te dio osoblja, a transfera trajektom za ostatak ekipa i opreme, čeka ih poprilično zahtjevan drugi blok utrkivanja.

Čak dvije etape završit će na vrhu planina kako se Corsa rosa sa stopala talijanske čizme etapu po etapu seli prema sjeveru. Organizator se hvali da će najduža, čak 246 kilometara duga! sedma etapa koja završava usponom na Blockhaus na 1.600 metara nad morem biti veoma bitna za generalni plasman. Iako će najaviti potencijalne pobjednike, vjerojatno će vodstvo utrke preuzeti netko iz oportunističkog bijega. Jer, na utrci ima još teških planinskih etapa i nekako sumnjam da će netko od favorita baš tražiti da se bavi svim onim dodatnim obvezama koje majica vodećeg donosi. Još jedna planinska etapa u tom tjednu je deveta, u nedjelju 17. svibnja. Gotovo 60 kilometara kraća i sa samo jednim dugim usponom na oko 1.400 metara nad morem, možemo očekivati dvije utrke u jednoj. Onu bijega za etapu te onu favorita iza njih za generalni plasman.

Drugi tjedan, prilika za bijeg na ravnici

Treći blok utrkivanja počinje 40 kilometara dugom ravnom vožnjom na vrijeme, čime su organizatori vjerojatno htjeli privući svjetskog prvaka, Belgijanca Remca Evenepoela, što im ipak nije pošlo za rukom.  Još ne znamo tko će sve nastupiti, no neki od dobrih penjača sa slabijim sposobnostima na kronometar mogli bi izgubiti poprilično vremena koje će morati nadoknađivati na nekoj od planinskih etapa.

Etape 11,12 i 13 vjerojatno će donijeti pobjedu iz bijega a možda se i uspije organizirati nekakav sprint, pogotovo u 12. gdje su usponi dovoljno daleko od cilja da se ekipe organiziraju i uhvate bijeg. To sve vodi u 14. etapu koja će opet biti poprilično teška jer smo već u Alpama i posljednji uspon dana na profilu djeluje kao skijaško skakalište. Strmo i visoko, dugo gotovo 17 kilometara sa prosječnim nagibom od 7%.

Sprinteri će se tada itekako štedjeti jer je dan kasnije, posljednja etapa drugog tjedna ravna kao tepsija i nakon nekoliko krugova po gradu, zasigurno će završiti sprintom u Milanu, u nedjelju 24. svibnja.

Treći blok, penjački raj

I evo nas u posljednjem tjednu koji prati uhodanu šprancu po kojoj Il Giro radi.  Najteže, planinske etape nagurane su na sam kraj utrke u nadi da će se upravo tamo odvesti konačna bitka za ukupnu pobjedu. Utorak, nakon dana odmora donosi kratak (113 km) izlet u Švicarsku s nekoliko kraćih uspona 2. i 3. kategorije sa završnim usponom od 11,6km i prosječnim nagibom od 8%. Ovisno o vremenskim razmacima između pretendenata na Beskrajni trofej mogli bi vidjeti njihovu borbu za roznu majicu i etapu, ali i lako moguće još jednu pobjedu nekog iz bijega. Slijede dvije etape s ili blažim ili kraćim usponima, kao uvertira kraljevskoj etapi u petak 29. svibnja.

Etapa s više od 5.000 visinskih metara upakiranih u samo 151 kilometar utrkivanja donosi i uspon na prijevoj Passo Giau 2.233 metara nad morem koji će time biti ovogodišnji Cima Coppi. Najviša točka utrke 2026. godine. Subota donosi još jednu zahtjevnu planinsku etapu s nešto manje penjanja, no dva uspona na Piancavallo gotovo 1.300 metara nad morem testirat će one koji prežive dan prije.

I još nam ostaje let do Rima, gdje će se u Vječnom Gradu sprinteri koji su uspjeli doći do kraja utrke boriti za pobjedu u posljednjoj etapi. Iako će ukupni pobjednik biti neki od malešnih penjača koji je slomio svoje suparnike u nekoj od prethodnih etapa.

Generalna ocjena ovogodišnje rute je da je otprilike kao i prošla izdanja, ponajviše jer su se organizatori nadali privući već spomenutog Evenepoela i Danca Jonasa Vingegaarda. Naime, ukoliko bi stavili pretešku utrku, nitko od njih sigurno ne bi dolazio jer bi ih vjerojatno previše iscrpilo pred Tour de France do čijeg početka je samo mjesec i nešto dana. No, treba reći da je oko 130 km duža i oko 3500 metara viša nego ona iz 2024. kada je Tadej Pogačar osvojio i Giro i Tour u istoj godini.

Što znamo o natjecateljima? Od najzvučnijih imena zasad su potvrđeni  Portugalac João Almeida kao vođa ekipe UAE Team Emirates – XRG iz koje svakako  treba i spomenuti Britanca Adama Yatesa.

Red Bull – BORA – hansgrohe utrku će napasti pobjednikom iz ’22. Australcem JaiomHindleyem potpomognutim mladim penjačem iz Italije Giuliom Pellizzarijem.

Lidl – Trek će imati pravi talijanski štih s Cicconeom kao penjačem i Milanom kao sprinterom.
Od velike četvorke, fali nam ekipa Visma | Lease a Bike koja će svoju ekipu najaviti početkom siječnja iduće godine. Hoće li Vingegaard po prvi puta nastupiti i pokušati oponašati Pogačara sa dvostrukom krunom, ostaje da se vidi. Ono što se zna je da je Danac javno izjavljivao da bi želio voziti ovaj Giro.

Od ostalih vozača koji bi mogli biti pri vrhu generalnog plasmana zasada istaknimo:
Austrijanca Felixa Galla iz Decathlon CMA CGM Team,
Lorenza Fortunata iz XDS Astana Team,
KolumbijacSantiago Buitrago  će voziti za Bahrain – Victorious.
Tu su još iB en O’Connor za Team Jayco AlUla iz Australije.
te nadajamo se konačno oporavljeni Španjolac Enric Mas koji vozi za Španjolski Movistar Team.

Naravno, do svibnja ima još mnogo utrka i uvijek postoji mogućnost da netko od navedenih ne starta na Giru. Također, posljednjih godina su vremenske (ne)prilike često skraćivale i mijenjale etape u Alpama i to je realna mogućnost i iduće godine.

Moram priznati da od kada sam počeo pratiti profesionalni biciklizam, osobno se  najviše veselim baš Giru. S početkom u svibnju uklapa se u proljeće, u tople i sunčane dane koji mame na vožnju biciklom.  Dok neke vozače iznjedri kao iznenađenja, nekim drugima sruši snove. Ponudi nešto malo odgovora i poneko novo pitanje. Također, talijanske Alpe i Dolomiti su relativno blizu ovim sjevernim i zapadnim krajevima Hrvatske pa se može i otići pogledati neka etapa uživo. Ja sam do sada bio dva puta na etapi Gira, jednom upravo na Piancavallu a jednom u Mađarskoj.
Nešto što bih svakako preporučio onima koji još nisu bili, pogotovo ako je to u Italiji. Atmosfera tamo je ipak nešto drugačija.